Užice kojeg nema – to je Užice kojeg ima.
(Užice kojeg ima – to je Užice kojeg nema…)
Slavko Vukosavljević
Album starog Užica, čije je prvo izdanje 1993. godine privuklo veliku pažnju čitalačke publike radoznale za prošlost ovog grada, doživeo je drugo izdanje, ovoga puta sa prevodom na engleski jezik. Knjiga reprezentativna, po svemu, sadržaju, opremi, kvalitetu štampe…
Autor Milorad Iskrin, istoričar po struci, na početku daje kraći, ali sadržajan pregled istorije Užica, od njegovog prvog pominjanja 1329. godine, do početka dvadesetog veka. Na kraju je pregled važnijih godina iz istorije Užica, i prilog pod naslovom „Razglednica u komikaciji“.
Najveći deo albuma ispunjen je fotografijama starog Užica, tačnije ima ih 191 i svaka ima kratak opis, šta je na njoj prikazano i šta se tu nalazi u današnjem Užicu. I ove legende su pravi medaljoni istorije grada.
Prva u nizu je manje korišćena gravira koja predstavlja užičku tvrđavu u vreme austro-turskog rata 1737-1739. godine. Sledi užička tvrđava kako ju je video Feliks Kanic, koji je ovuda proputovao 1859. godine. A zatim i prve razglednice Užica s početka prošlog veka. Inače, prvu razglednicu Užica uradio je beogradski knjižar Velimir Valožič, 1896. godine. Na njoj je prikazan panoramski izgled grada, sa Sabornom crkvom i prostorom oko nje.
Pravo je uživanje listati ovaj album i na zanimljiv način, uz obilje ilustracija i istorijskih podataka, saznavati kako se Užice razvijalo, kako se menjao život, nicale nove građevine…

Sada imamo tekst knjige preveden i na engleski jezik, čime se krug čitalaca proširuje. Mogućnost da upravo ovaj album bude poklon gostima iz inostranstva treba iskoristiti – jer će to biti pravi izbor.
Ostavite odgovor