Miloš Cvetković

Rođen 1950. u Užicu. Adresa, Ulica Dimitrija Tucovića 85.

Počeo kao sportski fotoreporter, od 1978. do 1990. godine za ljubljanski Auto-magazin. U međuvremenu postao  stalni saradnik beogradskih Omladinskih novina i Večernjih novosti.  U listu Borba fotoreporter od 1990. godine, a od 1995. angažovan u Večernjim novostima. Za vreme ratova u bivšoj Jugoslaviji od 1991. do 1996. godine, radeći u Borbi  bio i stringer za agencije Reuters (London), Gama (Pariz), EPA (Frankfurt), objavljivao fotografije u najprestižnijim svetskim dnevnim novinama i magazinima kao što su: International Herald Tribune, Independent, Daily Telegraph, Washington PostToronto StarEl Pais, Time, Stern, Spiegel, Newsweek, Paris Match….

Prvo značajno priznanje, Tanjugovu nagradu za najbolju fotografiju, dobio je 1985. godine za fotografiju „Tunel 90“, velike železničke nesreće kod tunela 90 na pruzi Beograd-Bar, u kojoj je život izgubilo devet lica.

Sa Azurne obale uradio je bogat serijal fotografija sa auto-trka Formule 1 u Monte Karlu i filmskog festivala u Kanu, koji je 2022. godine uobličio u izložbu i knjigu „Bilo jednom na Azurnoj obali“ u Gradskom kulturnom centru u Užicu.

Rad Miloša Cvetkovića upečatljivo su obeležile četiri godine provedene na ratištima u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni. Potresne slike stradanja ljudi i ratnih dejstava obišle su svet, a danas na izložbama podsećaju i opominju dokle može ići ljudsko zlo i patnja koju donosi nevinima.

Veliki Rzav, Orlovača, Ravni

Izložba „Moja Bosna“ sa slikama iz rata u Bosni devedestih godina (zajedno sa fotografijama, uglavnom iz logora, američkog fotoreportera Rona Haviva) priređena je u Historijskom muzeju u Sarajevu 2023. godine i izašla je knjiga pod istoimenim nazivom u izdanju nevladinog Foruma ZFD.  

Fakovići, istočna Bosna, 1993.

Ratnu 1999. godinu, 78 dana agresije na SR Jugoslaviju i Srbiju od strane 19 zemalja članica NATO-pakta, beležio je iz dana u dan, ostavljajući dokumenta za još jednu stranicu istorije Srbije i borbe njenog naroda za slobodu i pravo da živi svoj izbor vrednosti.

Burna događanja povodom smene vlasti, izbornih krađa i protesta građana u Srbiji, uvek su bila u fokusu njegovog objektiva. Fotografija žene koja prkosi nasilju, nastala 9. marta 1991. na ulicama Beograda, pokazala je koliko vredi sloboda ličnosti i zajednice čija uverenja deli.   

Posebno treba naglasiti da je Miloš Cvetković uvek ostao vezan za svoj rodni grad, prateći fotoaparatom aktivnosti i postignuća na uzdizanju grada kao lepšeg mesta za život svojih sugrađana.

Za rezultate u tom iskrenom i upornom nastojanju, Užice mu se odužuje dodelom značajnog gradskog priznanja – Plakete grada Užica, koja se dodeljuje kao godišnja nagrada povodom Dana grada – 9. oktobra.

Beograd, 9. mart 1991.

U filmu „Velikani srpske fotografije – Miloš Cvetković“ koji ovde na kraju teksta i na Youtube možete gledati, videćete brojne fotografije iz različitih perioda njegovog stvaralaštva i čuti kako je sve to izgledalo iza objektiva fotoaparata od koga se nikad nije odvajao.

A danas se ne odvaja od svoje prebogate fotoarhive koju pregleda i sređuje za razne izložbe u Užicu, Beogradu i regionu – za arhivu srpske novinske fotografije i za istoriju rodnog Užica.

NAGRADE

– U izboru lista AS (Sarajevo) Najbolja novinska fotografija za „Tunel 90“ 1986,

Gran pri za fotografiju godine „Tunel 90“ u izboru agencije Tanjug 1985; Tanjugova specijalna nagrada za fotografiju „Tugovanje na Kosovu“ 1991. i „Majka sa lobanjom u Fakovićima“ 1993,

– Godišnja nagrada Večernje novosti Beograd za seriju reportaža 1985, 1991. i 1996,

– Godišnja novinarska nagrada za Novinarski doprinos lista Borba Beograd 1992,

Nagrada YU press foto za kolekciju „Tuga“, Beograd 1999,

Nagrada ULUPUDS za kolekciju „Tuga“ 1999,

Nagrada YU press foto za najbolju sportsku fotografiju „Zagrljaj“ 2006,

Nagrada Udruženja sportskih fotografa Srbije za najbolju sportsku fotografiju „Zagrljaj“ 2007,

Nagrada  međunarodnog konkursa agencije BETA za fotografiju „Brusač kočionih paknova“ 2012.

Nagrada za životno delo Udruženja novinara Srbije 2024.

SAMOSTALNE  IZLOŽBE

– Beograd 2004. („Dokumenti“, Galerija Kulturnog centra REX), 

– Užice 2004. („Dokumenti“, Narodno pozorište),

– Drvengrad – Mećavnik 2004. („Dokumenti“, Galerija „Macola“),

– Beograd 2021. („Sloboda do temelja“ Vukovar 1991, Galerija NGO Hab),

– Šibenik, Hrvatska, 2022. („Sloboda do temelja“ Vukovar 1991, Galerija svetog Krševana),

– Zagreb, Hrvatska 2022. („Sloboda do temelja“ Vukovar 1991, dvorana HND),

– Užice 2022. („Bilo jednom na Azurnoj obali“, Gradski kulturni centar),

– Kovin 2023. (KOPS, „Pozorište“, Centar za kulturu),

– Beograd 2023. („Moja Bosna“, Galerija NGO Hab).

KOLEKTIVNE IZLOŽBE

– Beograd 1992. (Mala galerija „Singidunum“),

– Prag, Češka, 1999. („Ten years after 1989 – 1999 / Deset godina posle“, Kraljevska tvrđava),

– Beograd 1999. („Who is next“ / Ko je sledeći, „Angažovana pristrasnost“, Sekcija likovnih umetnika fotografije ULUPUDS, Galerija „Cvijeta Zuzorić“),

– Zagreb, Hrvatska, 2016. (“Lekcije iz `91”, Galerija „Zvonimir“),

– Beograd 2017. (“Slike rata”, Muzej istorije Jugoslavije),

– Užice 2018. (“Grain fest”, prvi festival dokumentarne fotografije i video produkcije: Hrvoje Polan, Imre Sabo, Igor Čoko i Miloš Cvetković, Galerija “Reflektor”),

– Beograd 2021. (“NATO agresija u 78 slika”, Galerija Kulturnog centra Čukarica),

– Beograd 2019. (“Paralelne stvarnosti Srbije i Kosova: sećanja na NATO intervenciju”, Kulturna ustanova Parobrod),

– Šabac 2019. (“Paralelne stvarnosti Srbije i Kosova: sećanja na NATO intervenciju“, Narodno pozorište),

– Beograd 2022. (“Paralele F1 Monako 1982. i 2022” sa  Andrejom Isakovićem, TC Galerija),

– Kovin 2022. (Bralić, Gvajos, Isaković i Cvetković, Centar za kulturu),

– Kovin 2023. (KOPS, Pozorišna fotografija, Centar za kulturu),

– Sarajevo 2023. („Moja Bosna“ i „Sloboda“ Ron Haviv, Historijski muzej),

– Beograd 2023. („Lavirinti devedesetih“, Prostor „Miljenko Dereta“),

– 53. ŽISEL Omoljica 2023. („Paralele F1 Monako 1982. i 2022“).

KNJIGE fotografija

– Sloboda do temelja, 2021. (Vukovar 1991),

– Bilo jednom na Azurnoj obali, 2021. (Kanski festival 1980-1982. i GP Monaka, trke F1, 1978-1982),

– Moja Bosna 2022. (rat 1992-1996).

Drina, splavarenje, kanu, čamac

Podelite:

Mesta:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Odnosi se na obaveštenja o novim člancima na sajtu i važne informacije o samom sajtu. Nećete dobijati nikakve reklame niti će vaši podaci biti ustupani trećim licima.