ČETVRTI JUGOSLOVENSKI POZORIŠNI FESTIVAL UŽICE 1999.
"ĆERAĆEMO SE JOŠ"


ŠESTO FESTIVALSKO VEČE


Subota, 13. novembar

GRAD TEATAR BUDVA
Nikolaj Koljada: KOKOSKA

Prevod: NOVICA ANTIC
Rezija: JAGOS MARKOVIC
Dramaturg: JOVAN CIRILOV
Scenografija: MIODRAG TABACKI
Kostim: JELISAVETA TATIC
Izbor muzike: JAGOS MARKOVIC
Maska: NIJAZ MEMIS
Scenski govor: DR LJILJANA MRKIC POPOVIC
Asistent reditelja: DAVID PUTNIK
Direktor projekta: BRANKO CVEJIC

ULOGE :
Ala, glumica BRANKA SELIC
Dijana, njena prijateljica glumica JELISAVETA SABLIC
Nina "Kokoska", mlada glumica VANJA MILACIC
Fjodor, glavni reditelj pozorista VOJISLAV BRAJOVIC
Vasilij, administrator u pozoristu GORAN SUSLJIK

Ucestvuju :
Zoja Becevic, Ratka Mugosa, Nikola Persic, Sejfo Seferovic, Nikola Boskovic, Slavisa Curovic, Ivana Tomicic

Inspicijent - Ksenija Cirica

Sufler - Snezana Budimlic

O PREDSTAVI ...

- Ovom predstavom Jagos Markovic potvrdjuje svoju rediteljsku zrelost zapazenu jos u "Porodicnim pricama" Biljane Srbljanovic i u "Sumnjivom licu" somborskog teatra, zrelost koja podrazumeva samokontrolu (raskosnog ali i neobuzdanog talenta i sklonosti ka "zasenjivanju prostote"), studioznosti i, istovremeno, onu zavodljivu scensku "lakocu" kojom odisu sve njegove predstave. Markovic u Koljadinom komadu ne trazi vise no sto on nudi, vec, duhovitim i inteligentnim scenskim jezikom saopstava upravo ono sto je - pisac hteo da kaze: jednu malu, tuzno-smesnu, obicnu ljudsku pricu.

Darinka Nikolic

- "Kokoska" Nikolaja Koljade je surova, skoro naturalisticka drama koja uspeva da nam na malom prostoru, marginalnim junacima, isprica univerzalnu pricu o besmislenosti zivota iz koga je nestala ljubav. Cak, kod Koljade, ljubav ni kao nada u iskru plamena koji nas vecito zaobilazi, nema nikakvu sansu. Cehovljevska po formi, ova drama, gubi bitku sa svojim uzorom upravo zato sto vreme u kome se dogadja deluje banalno u odnosu na ono u kome (i u kome) Cehov pise. Naravno, Koljadino vreme je neuporedivo zivotno (ali pokazalo se ne i dramski) tragicnije, no tu je apsurd na kome se moze graditi beg od eklekticizma. Potpuno pogresnim insistiranjem na poredjenju ova dva pisca drugacijeg senzibilitetga i iskustva, zamagljuje se cinjenica da su i Cehov i Koljada, svojim komadima, istinski prodrli u svu tragicnost svoje epohe, ali svako sa svojim odnosom prema umetnosti, odnosom koji vreme diktira.

Zeljko Hubac


PRIJEM U SKUPŠTINI OPŠTINE UŽICE


PREFINJEN POZORISNI UKUS

Ziri, selektor, direktor i umetnicki direktor 4. jugoslovenskog festivala bili su gosti Skupstine opstine. Na tradicionalnom prijemu, uzicki gradonacelnik Milan Nikitovic i predsednik Izvrsnog odbora Aleksandar Cirovic su pozdravili i pozeleli dobrodoslicu gostima.

"Obicaj je da kada Festival otpocne, vi koji stojite uz njega i odredjujete mu izgled, budete gosti gradske kuce. I ove godine, pred vama ce biti tezak posao da odredite najbolje od najboljih, ali prema vasem znanju i strucnosti, uveren sam da cete to uraditi na zadovoljstvo svih. Naravno, veliki posao i znacajan posao je uradio i selektor Festivala Aleksandar Milosavljevic, izabravsi najbolje predstave iz ovogodisnje produkcije koja je, zbog rata, dosta skromnija."

Ognjenka Milicevic, predsednik Zirija, uz zahvalnost na prijemu, izrazila je i veliko zadovoljstvo organizacijom jer je besprekornim funkcionisanjem sluzbi oko Festivala i distribucijom potrebnog materijala umnogome i olaksan posao Zirija.

"Pohvale se upucuju organizatorima i uzickoj opstini koja stoji iza toga, a raduje izgled Festivala. Odusevljena sam ne samo prepunom salom pozorista vec i time sto je tu puno mladog sveta koji ima i iskazuje jedan prefinjeni pozorisni ukus."

Poseban kompliment uputio je voditelj konferencija za stampu Feliks Pasic i to predsedniku Niktovicu:

"Na festivalima je uobicajeno da se predsednik grada pojavi na otvaranju i na zatvaranju. Uzicki gradonacelnik, gospodin Nikitovic, ne samo da je na svakoj predstavi, vec je i ucesnik svake konferencije za stampu. I to ne u prvom redu."

Zoran Jeremic


RAZGOVORI ...


MILENKO MISAILOVIC, teatrolog
KLASIKA KAO NAJTRAJNIJA AVANGARDA

Dugogodisnji dramaturg i reditelj Narodnog pozorista u Beogradu, pozorisni kriticar nekadasnjeg NTN-a, pisac petnaestak izvodjenih i stampanih drama, esteticar pozorisne umetnosti (poznate su Dramaturgija scenskog prostora i Dramaturgija kostimografije) i da ne redjamo dalje, bio je clan mnogih domacih i medjunarodnih zirija, a ove godine clan je zirija i Festivala u Uzicu

* Posto ste Vi doktorirali na Filozofskom fakultetu (dijalekticnost Nusiceve komediografije), na ovom Festivalu, na kome u predstavama ima mnogo stradanja, ubistava i patnje), da li bi jedna Nusiceva komedija dobrodosla?

- Smeh je u zivotu uopste neophodan, toliko neophodan da je odavno proglasen i kao lek duse. A poznato je koliko je Nusicev smeh izvirao iz zivotnih situacija i koliko su njegova znacenja slojevita. Upravo je to donelo Nusicu priznanja da su njegove komedije bez obzira na svoje odredjeno pokrelo, velikim delom opsteljudske i nadvremenske. Treba napomenuti da je Nusic isticao da se svaki covek treba da izdigne dotle da se moze smejati i samome sebi. Iako je bio vizionar u mnogim predvidjanjima nije ni slutio da ce u ovom vremenu vladati ovlika kriza smeha... Uzgred budi receno mi prisustvujemo i jos jednoj neocekivanoj krizi - krizi zdrave pijace vode.

* Znaci, Nusic iako klasik, on je postao nas savremenik?

- I ne samo savremenik: Nusic dokazuje da je svaka istinska klasika istovremeno i avangarda kao sto je i dokazalo savremeno pozoriste narocito tokom poslednjih pola veka. Kao sto je ukazalo kako uspesna avangarda postaje klasika - nasuprot avangardi koja brzo umire.

* Ovoga puta sa nama je bio i "vecito mladi" Sekspir, da li kao klasika ili avangarda?

- On je toliko veliki da je istovremeno i klasika koja je avangarda, a i avangarda koja ce i u buduce postajati klasika.

* Vi kao profesor dramaturgije scenskog prostora i dramaturgije kostimografije na Pozorisnoj akademiji u Beogradu, sta biste rekli o scenografijama i kostimografijama vidjenih predstava?

- I pre Festivala u Uzicu, jos u prethodnoj Jugoslaviji, nasa scenografija i kostimografija se ravnopravno i uspesno takmicila sa najvecim dostignucima evropske i svetske scenografske i kostimografske umetnosti. Dokazali su i svetski Kvadrijenali u Pragu i Trijenali scenografije i Kostimografije u Novom Sadu, u cijem radu sam ucestvovao. I ta velika esteticka vrednost, do koje je doprla nasa scenografija i kostimografija, i to veoma cesto, prisutna je i na ovom Festivalu.

* Bilo je dosta dilema i sporenja da li su nam festivali potrebni, a to pitanje se narocito postavlja danas. Sta Vi o tome mislite?

- Bicu konkretan: Ovaj Festival u Uzicu je podvig i ohrabrenje ne samo u ovoj sredini nego i za nas narod u celini, a verujem da je podvig i ohrabrenje i za one koji su nam prijatelji u svetu, jer ako se zao glas mogao cuti daleko, zasto se dobar glas ne bi mogao cuti jos dalje? Nas narod je tokom svoje istorije, ziveci i u najvecoj oskudici - uvek bio svestan nuznosti da bdije nad stanjem i zdravljem svoga duha.

* A duh uopste i narodni i individualni ne moze biti zdrav ako se ne hrani onim sto mu je potrebno?

- Pa razume se.

* Poznato mi je da ste pozorisni covek a neki kazu i "filozof u pozoristu" koji neprekidno radi...

- Nije bas tako.

* A dosad napisane knjige pa i Kreativna dramaturgija koja se ocekuje da izadje iz stampe?

- Drago mi je sto to znate...

Milica Turudic


Naslovna