Dr Ivan Kolarić
FILOZOFSKO-TEOLOŠKI LEKSIKON
Učiteljski fakultet, Užice 2000, str. 320
ID=82164748
FILOZOFSKO-TEOLOŠKI LEKSIKON prof. dr Ivana Kolarića je
svojevrstan podvig, značajan i po tome jer je jedno od retkih dela gde
se u jednoj knjizi povezuje problematika dve srodne i bazične oblasti
duhovnosti. Ovaj Leksikon je sintetičkog karaktera, tj. on nije samo prikaz
filozofsko-teološke terminologije (596 odrednica), nego i leksikon najznačajnijih
filozofa, teologa, naučnika i umetnika (301 odrednica, od kojih je većina
zastupljena i fotosima) do početka trećeg milenijuma. Pri tome, Kolarić
predlaže i preduzima, znalačko i značajno ujednačavanje srpske filozofsko-teološke
terminologije. A kada je imenik u pitanju, sažeto su predstavljeni filozofi
i teolozi koji su se već potvrdili i iskazali (bilo originalnošću ideja
i stila, bilo publicitetom i prevodima na strane jezike - bilo i jednim
i drugim). U Literaturi se navodi i blizu 500 naslova, koje su mu bili
reperi prilikom izrade ove dragocene knjige.
Filozofsko-teološki leksikon je kvalitetna, specifična i
neophodna knjiga višestruke namene. To je priručnik sa značajnim kvalitetima,
po kojima nadilazi dosadašnje srodne leksikone i slične knjige, prvenstveno
iz filozofije i teologije. Kao takav, najviše će biti od pomoći učenicima
i studentima koji izučavaju, ili se interesuju za filozofiju i teologiju.
Dobro će doći i profesorima duhovnih ili humanističkih i društvenih nauka
za podsećanje i proširivanje znanja - ali i svim ostalim ljubiteljima
mudrosti i bogotražiteljima. Valja istaći i da Kolarić - uvažavajući filozofiju
kao celovit, racionalan i kritički pogled na svet - isti uspešno sučeljava
sa drugim pogledima na svet (prvenstveno religioznim). Zato, njegov Leksikon
i jeste filozofsko-teološki. U tom generalnom referentnom okviru, sasvim
logično, prednost je data razvoju evropske filozofije i duhovnoj i/ili
kulturnoj srpskoj tradiciji (pravoslavlju i svetosavlju).
Značajan kvalitet ove Kolarićeve filozofske knjige jeste
i leksika, jezik i stil objašnjavanja, razumevanja i vrednovanja. Uz filozofsko-logičku
smisaonost, njegov diskurs je ne samo jasan i razgovetan, nego i (estetski
posmatrano) dopadljiv, sugestivan, osebujan. On piše iskričavo i esejistički
većinu odrednica Leksikona, utkivajući u svoju filozofsku prozu dubinu,
širinu i bogatstvo svoga duha. Svestan činjenice da je svaki izbor konvencionalan
i podložan kritici, autor u predgovoru piše: "objavljujem ovaj Filozofsko-teološki
leksikon, pri čemu su poželjne i konstruktivne kritičke sugestije za njegovo
usavršavanje i oplemenjivanje". Osnovni cilj Leksikona jeste da osokoli
i okuraži ljubitelje mudrosti na dalja individualna i timska istraživanja
i usavršavanja. Jer, svi smo članovi nevidljive, transtemporalne komunikacijske
duhovne zajednice - ljudi koji zidaju bedeme u odbranu smisla bivstva
i života. Utemeljujući svoje uvide najviše u helenskoj i vizantijsko-pravoslavnoj
tradiciji, autor piše kako se nekada uglavnom govorilo bezlično, pa se
razotkrivao (aleteia) i odgonetao smisaoni govor (logos) kosmosa, koji
se iskazuje (kategorei). Danas se, medutim, skoro isključivo koriste govorni
mediji: govori se pišu i čitaju, tako da su i filozofi i teolozi više
pisci nego besednici (oni ostavljaju pisane tragove: od knjiga do kompjuterskih
disketa). Pri tom, ostaje nepoznato kako su ti tekstovi nastali, koje
su misli odbačene - a možda je mišljeno, pa zanemareno i nešto bitno.
A najnovija filozofija i teologija, prema prof. dr Ivanu Kolariću, razvijaju
se i u znaku duhovnog preobražaja ili preumljenja (metanoia), iščekivanju
novog početka ili početka novog.
|