RAČANSKA
POVELJA
1996.

KRUNA LALIĆEVOG STVARALAŠTVA

"Knjiga 'Četiri kanona' nastavlja onaj pesnički oblik koji je najrasprostranjeniji u okviru crkvenog pesništva, onaj oblik koji je vekovima negovan i u kome su se iskazali mnogi crkveni pesnici od vizantijskog doba pa sve do najnovijeg vremena kad i pojedini pesnici van crkve uspešno nastavljaju da neguju ovaj pesnički izust. Kao da se Ivan V. Lalić pripremao tokom čitavog svog stvaralačkog rada za knjigu "Četiri kanona" koja je kruna njegovog pesništva i koja u mnogome objedinjuje i uokviruje sve ono što je on tokom plodnog pesničkog života napisao", rekao je Čedomir Mirković, predsednik žirija, na svečanom proglašenju "Račanske povelje" za 1996. godinu.

TREĆI KANON

1

Pisano je još: vodiš milošću svojom narod
koji si iskupio: Gospod je veliki ratnik, i najveći
Logističar: proseca komunikaciju kroz bespuće
Za šaroliku pešadiju u ovoj masovki iskupljenja,
A kola faraonova i vojsku njegovu vrže u more -
Ko je kao ti medju silnima, Gospode?

No da li je
Tvoj strah i trepet usudno naličje iskupljenja?

Čuće narodi i zadrhtaće: istorija se sapliće
U koraku, nagazi li na neki od sugreba tvojih
Što nedokučivo ih rasporedi po ugnutim presecima
Prostora tvoga i vremena; a psi mi laju pod prozorom,
Doduše još bezazleno, a i danas svuda po Srbiji
Štekće lisica gladna i vihor poljanom puše,
Kao kod Vojislava, da dušu mu pesničku postiš,

Jer sumnjao je, rab tvoj Vojislav, osluškujući bruj
Himne vekova tavnih baš u bučanju mora,
Koje ti presecaš dahom, ko on što nožem je sir...

Gospode, pustiš li suzu kad vršiš svoju pravdu
U skladu sa večnim planom, koji je državna tajna
Stvaranja? Zamišljam tvoju suzu kao golemi
Neki odron, kao kad odlomi se i sklizne

Bok planine leda, zaplutale južno u vodama
Arktika; polarna svetlost možda sjaji vlagom
Tvojih trepavica -

no nema svedočanstva
O suzi božjoj, ni kao o suštini, niti kao
O energiji. Tvrd je na suzama Tvorac. Ali vodi
Krepošću svojom u stan svetosti svoje, kaže knjiga.
On zna zašto u hodu posrne istorija.

Ali ti, umile e alta piu che creatura,
Ti koja devet meseci nosila si pod srcem
Ljubav tvorčevu - tebi ukus suze je znan,
Kada niz obraz sklizne, pa zastane na usni,
Skamenjenoj, bez reči;

ti milosti nit udeni
U Sićušnu ušicu igle što opšiće mi
Teskobu sutrašnjeg dana porubom straha i stida,

Dok moliš za nas grešne.

WEB DESIGN:
DataVoyage

[naslov] [istorija] [prepisivačka škola] [slikarstvo] [riznica] [miroslavljevo jevanđelje]
[fondacija] [naučni skup] [povelja]