Državni praznik u Srbiji, Dan primirja u Prvom svetskom ratu – 11 novembar, obeležava se u znak sećanja na 11. novembar 1918. godine, kada su nakon četvorogodišnjeg rata, sile Antante – Rusija, Francuska i Velika Britanija, potpisale sa Nemačkom primirje tačno u 11 sati u specijalnom vagonu maršala Ferdinanda Foša, u šumi u blizini gradića Kompjenj u Francuskoj.
Primirje je značilo prekid neprijateljstava, povlačenje nemačkih trupa iza granica, očuvanje infrastrukture, razmenu zarobljenika, obećanje reparacija, uništavanje nemačkih ratnih brodova i podmornica, zajedno s regulacijom postupanja tokom primirja. Primirja je ostalo na snazi sve do zaključivanja konačnog mirovnog sporazuma u Versaju 28. juna 1919. godine.
Srbija se borila na strani Saveznika i dala je veliki doprinos rušenja četiri carstva na kraju Velikog rata. To je značilo i formiranje novih država i stvaranje nove jugoslovenske zajednice – Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Za stvaranje takve velike i snažne države Južnih Slovena, koja bi predstavljala respektabilni faktor na Balkanu i Evropi, bili su uglavnom svi vojni i politički faktori pobednika. Postojala su i tada drugačija mišljenja, protivljenja i protesti, a i danas je to predmet analize istoričara i različitih tumačenja.
Dan primirja u Srbiji se kao državni praznik obeležava od 2012. godine. Od 2005. godine 11. novembar se obeležavao na prvim časovima u svim osnovnim i srednjim školama u Srbiji.
Glavni motiv na amblemu je cvet Natalijine ramonde, simbol biljke feniksa. U amblemu je i motiv trake Albanske spomenice. Cvet je dobio ime po kraljici Nataliji, jer ju je 1884. otkrio dvorski lekar kralja Milana Obrenovića – Sava Petrović, a opisao je Josif Pančić.
Preporuka je da se ovaj amblem nosi na reveru u nedelji koja prethodi prazniku, kao i na sam Dan primirja.
Ostavite odgovor