Izložbu „Američka medicinska misija za Srbiju i Srpsku vojsku u vreme Velikog rata 1914-1918“ Istorijski arhiv Užice priređuje povodom Dana grada.
Otvaranje izložbe je u sredu, 2. oktobra u 13 časova u Izložbenom salonu Arhiva, Žička 17.
Američka medicinska pomoć Srbiji u Velikom ratu bila je jedna od značajnih humanitarnih aktivnosti tokom i neposredno po okončanju rata, koje su preduzimale vlada SAD, američki Crveni krst i brojne organizacije i pojedinci.
Velike količine novca i hiljade tona humanitarne pomoći stizale su iz SAD tokom rata. U naporima za prikupljanje pomoći učestvovala je čitava mreža američkih građana i srpskih doseljenika.
Izuzetne zasluge za organizovanje raznih vidova pomoći Srbiji iz SAD ima čuveni naučnik Mihajlo Pupin, koji je odmah po izbijanju rata pokrenuo akciju na prikupljanje pomoći i dobrovoljaca za rat na strani Srbije. Samo novčana pomoć Srbiji i Crnoj Gori za vreme Prvog svetskog rata putem Crvenog krsta od strane iseljeništva u SAD, a u organizaciji Mihaja Pupina, iznosila je 140 miliona dolara.
U okupiranu Srbiju prvo je došla Američka misija Crvenog krsta na čelu sa dr Edvardom Rajanom. U Beograd je stigla 16. oktobra 1914. godine. Ekipu su činila tri hirurga i tri školovane bolničarke, na čelu sa dr Rajanom, a medicinski materijal obezbedila je Helena Hatli Dženkins.
U Srbiju je zatim došla Darinka Grujić, koja je počela da skuplja srpsku siročad i brinula o njima. Osnivač i finansijer Doma za ratnu siročad bio je Džon Frotingam, američki industrijalac, humanista i i dobrotvor srpskog naroda. Dom je prošao ceo ratni put od Beograda, preko Bitolja, Soluna, Atine, Nice, ponovo Beograda i na kraju Sremske Kamenice, gde je postojao dok i poslednji pitomac nije iškolovan i otisnut u život. Drugi dom je bio u Vranju kroz koji je prošlo oko 600 pitomaca.
Nakon što je epidemija pegavog tifusa pokosila mnoge srpske i inostrane lekare i medicinsko osoblje 1915. godine, Rokfelerova fondacija i američki Crveni krst poslali su u Srbiju deset svetski priznatih bakteriologa koje je predvodio Ričard Strong, direktor Instituta za tropske bolesti Univerziteta u Harvardu, sa ciljem da pomognu Srbiji u borbi protiv rastućih epidemija. Šef američke lekarske misije preminuo je od posledica zaraze početkom marta 1915. godine.
Brojni su primeri humanitarne pomoći koja je dolazila iz SAD, a drugi kanal pomoći bili su zvanični krediti dodeljivani i tokom rata i u posleratnom periodu. Najveći kredit je odobren na kraju rata za obnovu zemlje i nabavku hrane kako bi se stanovništvo ishranilo do naredne žetve.
Ostavite odgovor