Zoran Šaponjić, knjiga

Zoran Šaponjić

Kud nestade onog naroda

Vrsta: Zbirka tekstova
Jezik: srpski
Pismo: ćirilica
Izdavač: Informatika, Beograd, 2021.
Broj strana: 172
ISBN: 978-86-84497-85-9

Ono što im Bog da

Teške su, bolne i prebolne, priče koje nam je ispričao Zoran Šaponjić. Nosio ih u duši, sačuvao i, evo, sabrao u jednu jedinu knjigu – spomenicu neizrecivih stradanja i patnje čovjekove, pa i čitavog našeg naroda. Ne znaš koja je potresnija sa Kosova ili iz Krajine, sa Zlatara ili sa Peštera, Ozrena, Sinjajevine…

Hodajući a više lebdeći raskomadanim srpskim zemljama, Šaponjić obilazi one kojima se niko ne odaziva, koji nemaju kome da se požale, pa i njemu, iznenadnom gostu, govore „više kao za sebe“ iako ga dočekuju kao najrođenijeg.

A najrođenijih nema, ni tamo gdje je kuća bila puna čeljadi.

Nema radosti ni pod rascvjetalom trešnjom jer njene plodove neće jesti unuci staraca koji su se vratili.

– Berem ih, a ne znam šta će mi… Za čaja… A ni čaj ne znam šta će mi veli. Ovo su, naravno, reportaže neka vrsta uobičajenog narodnog putopisa – ali nikakav žanr ne može ni približno obuhvatiti tu koncentraciju tuge i saosjećanja, nikakva naknadna pamet tu se ne može pohvaliti da je razumjela odakle dolazi baš tolika nesreća.

Velika brana, Đetinja

A što je veoma, veoma neobično: dok u mislima pratiš „novinara“ i tamo gdje ljudska noga skoro da nije kročila, dok u drhtaju sagledavaš samo dno bola uvijek imaš osjećaj da se penješ uzbrdo. Da si njegovom pričom nekako mahinalno i čudesno uzvišen sve do onih sirotih nebeskih čobana i zaboravljenih delija ratnika, do neke divne, tihe i povučene Srbije, skrivene Srbije, „za koju niko i ne zna“.

I zaista kako su u tim trenucima bijedna i glupa sva novinarska i čitalačka pitanja? Šta tu ima još da se priča?

„Lakše je okrenuti glavu, praviti se da ne vidimo. Kad okrenemo glavu, lakše uveče zaspimo“ – kaže Šaponjić, a sam niti okreće glavu, niti spava. Ostaje budan i vječnom ljubavlju povezan sa ljudima „koji život provedu tako, naviknuti na patnju, na iskušenje i sve što dođe proture preko pleća, uvek pomireni i uvereni da to tako baš mora. Po Jevanđelju i po Božjoj zapovesti.“

Želidrag Nikčević

Slovo u slavu beskraja

Slovo o delu Zorana Šaponjića zapravo je slovo u slavu – beskraja. Nije ovo tek zbirka reportaža, ni nalik tome, jer zbirke su ograničene koricama k’o međašima, a sabranje „Kud nestade onog naroda“ je ukoričeno zemljom i nebom, a ograničeno vekovima, pa mu se međe mogu gledati i dogledavati jednako očima predaka kao i vidom potomaka!

Da slova više ne napiše, slova će pisati Zoranom Šaponjićem, jer svaka od ovih priča je poparana duša, isplakana suza, otrgnuti jauk i detinji smeh ljudskoga gorostasa i novinarskog gospodina. Da se reportažama može poviti Srbija k’o novorođenče – u Zoranovim šlajfnama bi spokojno snila, večna, slavna, žalovna i radosna ispisana trenom da, kao voštanica dečanska, trenuje u večnosti. Lako je pisati o lošijima od sebe, o njihovome delu, ali svedočiti delu boljega, mnogo boljega i većeg od sebe teško je koliko i poneti planinu na plećima, no ovu sam planinu poneo kao najveći blagoslov, jer gde mi je dobroga u sebi zafalilo – zahvatio sam iz redova Zorana Šaponjića. Srbijo, majko, nevestice i udovice – večna si dok te ovakvi sinovi u slova povijaju!

Srbine, brate, ako gde zastaneš ne znajući ko si, od kojih si i kuda ćeš – evo ti putokaza, evo ti zvezde Danice, pa se ne boj no koračaj kud te staze i prtine ove knjige vode. Zapitaš li se, čitaoče, „Kud nestade onog naroda“, u ovoj zbirci nećeš naći odgovora već portu Samodreže, pa zakorači, prekrsti se, pričesti, zaplači i zapevaj, jer si od beskraja, baš kao svako slovo ove „liturgije“ što bi se žalosno nazvala tek zbirkom reportaža.

Mihailo Medenica, doveka Gospodu zahvalan na bratstvovanju i saputništvu sa Zoranom Šaponjićem

O autoru

Zoran Šaponjić

Zoran Šaponjić, novinar, rođen 1966. u Novoj Varoši, otac Milutin, radnik u fabrici obuće u ovom gradu, majka Cana, domaćica. Odrastao u selu Amzići, na padinama planine Bosanje. Diplomirao 1991. godine na odseku za novinarstvo Fakulteta političkih nauka u Beogradu.

Tokom novinarske karijere duge već 30 godina radio u „Borbi“, „Blicu“, „Glasu javnosti“, „Kuriru“. Za ove listove 90-ih godina prošlog veka izveštavao sa svih ratišta bivše Jugoslavije.

Od 2016. urednik portala „Iskra“ koji je u Andrićgradu osnovao Emir Kusturica. Dobitnik godišnje nagrade UNS za reportažu, 2014. dobio Gran pri Internacionalnog festivala reportaže u Apatinu.

Autor knjige reportaža „Ljubomirova zemlja“ i knjige putopisa iz Rusije „Ruski krst“.

Oženjen Slobodankom, otac Alekse i Bojane.

Užička plaža

Podelite:

Odnosi se na obaveštenja o novim člancima na sajtu i važne informacije o samom sajtu. Nećete dobijati nikakve reklame niti će vaši podaci biti ustupani trećim licima.