Više od tri veka Kasapčića most je bio simbol Užica. Podigao ga je Mehmed beg Kasapčić 1627/28. Srušen je prilikom povlačenja Nemaca iz Užica 16. decembra 1944. godine.

Detaljan opis mosta sačuvan je u arhivi Građevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, u Svetosavskom tematku profesora Đ. Mijovića iz 1900. godine.
Autor je ispitivao most i ostavio njegove mere. Most je bio dug 54 m, a širok 4,25 m. Širina kolovoza iznosila je 3,65 m.
Sa svake strane pešačka staza bila je široka 30 sm.
Most je imao pet otvora različite veličine i to (idući s desna u levo):

Prvi otvor 7,40 m, drugi 9,70 m, treći, najveći 10,40 m, četvrti 8,20 m i na kraju peti 5,30 m.
Srednji stubovi, sem trećeg, „debeli su“ po 2,40 m, a „debljina“ trećeg stuba iznosila je 2,70 m.

Most je imao ledobrane u konstruktivnoj vezi sa stubovima. Po obliku su im donji delovi prizmatičnog, a gornji piramidalnog oblika. Svodovi su bili izrađeni od pravilno otesane sige. Sa svake čeone strane svakoga svoda nalazi se po jedan završac od krečnjaka.
Svodovi su po obliku gotski, obrazovani od dva kružna luka. Najveći svod je „debeo“ 0,50 m, a ostali po 0,44 m. I čeoni zidovi imali su venac od profilisanog krečnjaka.
U Narodnom muzeju u Užicu čuva se polomljena ploča sa turskim natpisom na mostu.
Turski putopisac Evlija Čelebija bio je na proputovanju kroz Užice 1664. i preveo je natpis na originalnoj ploči:
Mehmed beg se približio milosti Tvorca,
Svet se ispuni njegovim krasnim imenom.
Videvši ga u upotrebi izreče mu datum molitvenik:
‘divnu li ćupriju sagradismo – blagoslovi je bože’
1037. godine.
Drugi prevod dao je Gliša Elezović i glasi:
Muhamed beg bio je blizak milosti Božijoj.
Njegovim … ispunjena su sva pobožna usta.
Podigavši ovaj jedinstveni most reče:
„Ljudima sveg sveta neka bude jedan divan put“.
Veliki bože! Od Tebe se ište:
Da ovo dobro delo bude primljeno pred Tvojim prestolom.
Videvši bogomoljac „Železar“ izreče mu datum:
„Da krasna li mosta načinismo! Blagoslovi ga, Bože“


Na Kasapčića most se dolazilo od kafane Top, pored kuće Ljube Stojanovića, Lazara Trišića, Apoteke, kroz današnji prolaz kod Kristala, pored Šuljage i izlazilo na Đetinju. Tu je premošćavao Đetinju prema današnjoj Tabani i Vagon restoranu, a put je dalje, pored Sokolane, iza današnje Autobuske stanice, produžavao ka Zlatiboru.


Ostavite odgovor