Dušan Purić je legendarni komandant Četvrtog pešadijskog puka „Stevan Nemanja” koji je junački poginuo 22. septembra 1914. godine u bici na Mačkovom kamenu. Posthumno je unapređen u čin pukovnika.
Rođen u Ivanjici 1873. godine gde je završio osnovnu školu, a zatim gimnaziju u Beogradu. Vojnu akademiju je završio 1894. godine i proizveden je u čin artiljerijskog potporučnika, a 1899. završio je Višu vojnu akademiju. Usavršavao se u Francuskoj i po povratku je postavljen za pomoćnika načelnika štaba Drinske divizije u Valjevu.
Za vreme Prvog balkanskog rat 1912. godine nalazio se na generalštabnim poslovima Drinske divizije prvog poziva, a tokom drugog Balkanskog rata 1913. godine je po sopstvenoj molbi postavljen za komandanta 2. pešadijskog puka „Knjaz Miloš” poznatijeg kao „Gvozdeni puk”.
Na početku Prvog svetskog rata 1914. godine komandovao je Četvrtim pukom „Stevan Nemanja“ u sastavu Užičke vojske, koja je branila pravac od Višegrada preko Mokre Gore ka Užicu. Kada su se zaoštrile borbe prema Gučevu i Mačkovom kamenu, Četvrti puk dobija zadatak da na Mačkovom kamenu napadne neprijatelja i spreči njegovo prodiranje u dubinu Srbije.
Posle napornog marša i popune puka u Valjevu, komandant Dušan Purić sa svojim pukom, u najtežim trenucima borbi, u noći između 21. i 22. septembra 1914. izdaje istorijsku zapovest za juriš:
“Vojnici, mi smo ovde došli da ginemo za Otadžbinu. Komandiri ispred svojih vodova i četa, komandanti ispred svojih bataljona, a ja ću ispred svih. Za mnom!. U juriš! Za slobodu i Otadžbinu!
Komandant Purić je poginuo među prvima u teškoj borbi prsa u prsa. Posthumno je unapređen u čin pukovnika, za uspešno komandovanje i pokazanu hrabrost u odbrani otadžbine.
U srpskoj vojnoj istoriji zapisano je da je Četvrti puk Drinske divizije, koji je tada ušao u sastav Dunavske divizije, naređenje „besprekorno izvršio“. O junačkoj borbi govori činjenica da je bitku preživelo samo 1.000 vojnika i starešina.
U Užicu je bista pukovnika Dušana Purića postavljena u centru grada 2010. godine.
Ostavite odgovor