Violina u logorskim žicama - Milan Popović

Milan Popović

Violina u logorskim žicama

Vrsta: Istorija
Jezik: srpski
Pismo: ćirilica
Izdavač: Izdavački centar Kadinjača, Užice, 1998.
Broj strana:
ISBN:

Profesor istorije i živa legenda Užičke gimnazije Milan Popović je prošle godine (1998) napunio devetu deceniju života, ali je sačuvao fizičku i duhovnu kondiciju. Zahvaljujući njima, kao i bogatom iskustvu i pozitivnoj energiji, Milan Popović se i danas aktivno bavi ekonomskim, rekreativnim i kreativnim radom. Uspešno se bavi pčelarstvom. Nije napustio planinarenje i sport, iako se više ne kupa u zaleđenoj Đetinji, a nekad je to radio pred radoznalim Užičanima. Piše pesme, memoare i šaljive anegdote. Prošle godine je objavio knjigu „Violina u logorskim žicama“ u izdanju Izdavačkog centra „Kadinjaca“ iz Užica.

Kao rezervni poručnik, Milan Popović je učestvovao u aprilskom ratu 1941. godine u operacijama na teritoriji Albanije na sektoru Skadra, pa je iz svoga ugla gledanja opisao propast Kraljevine Jugoslavije. Četiri godine je proveo u nemačkim logorima i, zahvaljujući ličnom iskustvu, opisao život srpskih oficira u zarobljeničkim logorima u Hoesverdu, Nirnbergu (Oglag 13b) i Hamelfburgu. Kao hroničar veoma je objektivan. Piše nepristrasno i o sebi i o svojim kolegama – užičkim profesorima i učiteljima: Obradu Nedoviću, Blagoju Živkoviću, Miliji Joliću, Branku Kovačeviću, Luki Selakoviću, Mališi Stefanoviću, Živanu Ćiriću; o lekaru Gutmanu, kompozitoru Đorđu Karaklajiću; o četničkom komandantu Manojlu Koraću i drugima.

Profesor Popović opisuje glad, iznemoglost, povremenu apatiju i pesimizam, ali i traženje načina da se pobede sve slabosti i povrati volja za životom i optimističko raspoloženje. U tom cilju zarobljeni oficiri osnivaju u logoru hor, orkestar i dramsku sekciju. Osnovali su i Narodni univerzitet, na kome su držana predavanja o pčelarstvu, istorijskim i drugim temama. Iako su bili gladni, mnogi su kupili muzičke instrumente, učili sviranje i javno nastupali. Milan Popović je kupio violinu, svirao je i pevao u horu. Kupovao je i čitao nemačku štampu.

Knjiga je lišena suvišnog istoricizma, moralisanja i pametovanja posle svršenog čina. Pisana je iskreno, nepristrasno i zanimljivo. Prožeta je narodnom filozofijom i vitalnošću nacije koja uspeva da se snađe u svakoj situaciji.

Stari grad Užice

Podelite:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Odnosi se na obaveštenja o novim člancima na sajtu i važne informacije o samom sajtu. Nećete dobijati nikakve reklame niti će vaši podaci biti ustupani trećim licima.