Marija Maga Magazinović

Marija Maga Magazinović, 1934. godine / Wikipedia

Marija Maga Magazinović je rođena u Užicu 14. oktobra 1882. godine. Porodica se 1896. godine preselila u Beograd, gde je otac dobio posao u krojačnici Narodnog pozorišta.

Tokom obrazovanja bila je izuzetno uporna i nakon Više devojačke škole studirala je filozofiju, najpre vanredno do 1902, a tada se izborila za pravo devojaka na redovno studiranje i 1904. godine završila studije na Filozofskom fakultetu kao redovan student. Upisala je i Pravni fakultet da bi potrdila uspeh svoje borbe, ali studije prava nije nastavila.

Uporna je bila na profesionalnom planu uopšte, tako da je dobijala posao na kojima je bila prva žena na tim radnim mestima.

Novinarka i aktivistkinja

Maga Magazinović je bila prva zaposlena žena u Narodnoj biblioteci, a onda i u redakciji „Politike“. Njen prvi napis u listu bio je polemičan, a objavljen je kao uvodnik i potpisan punim imenom i prezimenom. Izazvao je burna reagovanja u patrijarhalnom Beogradu, jer se Maga zalagala za novu ulogu žene u društvu, kao što je izjednačavanje muškaraca i žena u pogledu prava na školovanje, prava na zaposlenje izvan kuće i na jednake plate. U rubrici Ženski svet objavljivala je aktuelnosti iz ženskog pokreta u Engleskoj i Nemačkoj.

U monografiji o dva veka srpskog novinarstva (1791—1991), među sto najznačajnijih novinara uvrštene su samo tri žene – Maga Magazinović, Desa Glišić i Milica Jakovljević – Mir Jam.

Zlatibor, Obudojevica

Pored aktivizma obeleženog feminističkim i socijalističkim tendencijama, Maga Magazinović se tokom studija i neposredno nakon njih aktivno bavila prevodilačkim radom. Prevodila je Maksima Gorkog, Henrika Sjenkjeviča i druge pisce, uglavnom za potrebe Narodnog pozorišta

Moderni ples

Maga Magazinović bila je prva moderna srpska plesačica i teoretičarka plesa. Priređujući njenu autobiografiju, Jelena Šantić naglašava da je Maga izgradila sebe kao osobu sa snažnim integritetom i velikim intelektualnim, pedagoškim i kreativnim potencijalom. Pripadala je  intelektualnim i umetničkim krugovima Beograda koji su doneli novi evropski duh i modernistički pristup umetnosti.

Za njenu profesionalnu karijeru i privatni život prelomna je bila 1909. godina, kada je otputovala u Minhen sa namerom da doktorira. Preovladalo je interesovanje za ples i ona, napre u Minhenu, a kasnije u Berlinu, pohađa različite kurseve glume i plesa, kao što je škola Maksa Rajnharta, velikog reformatora pozorišta 20. veka, i baletska škola Isidore Dankan. Njen pravi izraz je moderan, slobodan ples, koji se bazira na tehnikama koje podrazumevaju igru kao proces samoiskazivanja.

Porodični život

U Berlinu je 1909. godine upoznala svog budućeg supruga Gerharda Gezemana, sa kojim se venčala 1914. godine. Sledeće 1915. rađa sina Haralad-Rajka koji umire 1916. Odlazi u Švajcarsku, a 1917. u Lucernu rađa ćerku Rajnu. Iste godine se nezvanično rastaje od Gezemana zbog njegovog neverstva, a 1923. se i zvanično razvode. Nakon razvoda nije se ponovo udavala.

Njen suprug Gerhard Gezeman bio je čuveni slavista, univerzitetski profesor i izdavač Erlangenskog rukopisa, jedne od najznačajnijih zbirki narodnog stvaralaštva Srba i Hrvata, nastale na području nekadašnje Vojne granice.

Maga se 1918. godine sa ćerkom vratila u Beograd i u njemu provela naredne decenije. Od ćerke Rajne (1917-2006) imala je tri unuka – hirurg prof. dr Miloš Popović (1941-2012), Zoran Popović (1943) i saradnik Narodne opservatorije Branislav Gezeman (1951-2014).

Prigodna poštanska marka sa likom Marije Mage Magazinović, izdata 2019. godine

Pedagoški rad

Posle Prvog svetskog rata i povratka iz Švajcarske u Beograd, Maga sa Zorom Pricom osniva školu za ritmičku gimnastiku, koja će narednih decenija izvesti na umetničku scenu veliki broj modernih plesačica.

U periodu između dva svetska rata Maga Magazinović stiče najsavremenija znanja iz oblasti plesa i igre, a na putovanjima upoznaje značajne ljude svog vremena koji su se bavili plesom. Sva znanja je, u najboljem pedagoškom maniru, prenosila u Beograd na više načina. Objavljivala je članke u tadašnjoj periodici, držala javna predavanja i osnivala i vodila škole plesa. Sticala je sve veću podršku u domaćoj i inostranoj javnosti.

Pored usvajanja teorijskih znanja, postavlja niz koreografija i koncerata. Postavila je i balete inspirisane heroinama narodne poezije i prva stilizovala srpsko folklorno nasleđe obogativši ga elementima savremenog talasa: Jelisavka, majka Obilića, Molitva Kosovke devojke i Smrt majke Jugovića.

U periodu do penzionisanja 1941. godine, Maga Magazinović se intenzivno bavila plesom, koreografskim poslom, gostovanjima po evropskim festivalima i pozorištima.

Do tada je ostvarila i višedecenijsku karijeru profesora, sa povremenim prekidima, a najviše je bila profesorka u Prvoj ženskoj realnoj gimnaziji gde je predavala psihologiju, logiku, nemački i srpski jezik.

Drugi svetski rat

Tokom Drugog svetskog rata Maga Magazinović je objavila nekoliko tekstova u periodici, koji se mogu tumačiti u kontekstu kolaboracionističke propagande i to je najviše uticalo da je posle rata ređe pominjana. Ovo pisanje je utoliko neobičnije jer je u suprotnosti sa njenim izuzetno antimilitarističkim i socijalističkim stavovima koje je zastupala kako u mladosti, tako i u svojoj autobiografskoj knjizi „Moj život“, pisanoj nekoliko decenija nakon Drugog svetskog rata.

U periodu posle Drugog svetskog rata Maga Magazinović je radila u Društvu „Abrašević“, vodeći folklornu sekciju i predavala je u baletskoj školi folklor, ritmiku i istoriju igre.

Preminula je 8. februara 1968. u Beogradu.

Užice - panorama

Podelite:

Mesta:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Odnosi se na obaveštenja o novim člancima na sajtu i važne informacije o samom sajtu. Nećete dobijati nikakve reklame niti će vaši podaci biti ustupani trećim licima.